Novosti
Reprezentacija
Prije nešto više od godinu dana, u jeku svjetske korona krize, u Zagrebu su, na adresi Trg Dražena Petrovića 1, što ne može biti samo puka slučajnost, otvoreni novi uredi Hrvatskog odbojkaškog saveza, koji se nakon godinu dana beskućništva zbog razornog zagrebačkog potresa, morao negdje skrasiti. Na svečanom otvorenju, svečanom zbog uzvanika, a ne zbog glamura, bili su nazočni predsjednik svjetske odbojkaške asocijacije Ari Graca te europske Aleksandar Boričić, u društvu glavnih ‘ljudi od sporta’, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše te državnog tajnika RH za sport Tomislava Družaka.
Podatak koji možda nije dovoljno jako istaknut u javnost, no to je ionako ‘krimen’ odbojkaške obitelji, rade potiho, ‘stidljivo’, mnogima nekako ispod radara, ali zato – rade!
Malo više od godinu dana, i eto prvih potvrda riječi vođa svjetske i europske odbojke, koje su tada možda nekome zvučale kurtuozno, da bi se danas u potpunosti potvrdile.
Gospodin Ari Graca tada je između ostaloga i rekao:
„Ako imate lijepe urede saveza, osjećate ponos. Ako osjećate ponos, onda ćete graditi snažan nacionalni tim!“
Na te se proročanske riječi nadovezao i europski prvi čovjek odbojkaške obitelji Aleksandar Boričić, osvjedočeni prijatelj hrvatske odbojke:
„Ove prostorije su sjajne i uvjeti su odlični za rad, a sada je potreban i uspjeh na terenu.“
Osoba kojoj su svjetski odbojkaški čelnici rado došli u goste, i koja zapravo povezuje cijelu odbojkašku hrvatsku priču, je predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković. Čovjek koji je, malo tko zna, od svoje mladosti vezan uz odbojku, iako je nije nikada profesionalno igrao. Ali ju je zavolio, svim srcem.
Ovaj 55 godišnji Hercegovac atipičan je predsjednik jednog sportskog saveza, iako dugo vezan uz svoj sport ‘ne upada u zamku’ i postaje ‘sveznajući trener’, jer stručnost uvijek ostavlja struci. Nije niti od onih koji će na tribinama paradirati u sportskoj opremi s nacionalnim obilježjima, iako ‘gine’ za svaki poen na tribinama. U Zadru je, nakon što je čestitao svim djevojkama ponaosob, bez iznimke, jer to je trijumf ekipe a ne po jedinki, kaže, morao načas sjesti i udahnuti zraka. Emocije su i takvu ‘ljudinu’ skoro savladale…
„Veliki, jako veliki uspjeh naše ženske odbojke, osjećamo neizmjeran ponos. Neću reći da je najveći uspjeh, kako mnogi tvrde, ali je na tom tragu. Dobili smo priliku slijedeće godine se ogledati u svjetskoj Ligi nacija s najboljim reprezentacijama na planetu,“ govori kasnije Ante Baković, kojeg se na intervjue mora ‘tjerati’, jer želi sva svjetla reflektora usmjeriti ka igračima i igračicama.
„Sjajno nam je započelo ljeto, momci su osvojili treće mjesto u Zlatnoj skupini Europske lige i zlato na Mediteranskim igrama, djevojka sada prvim mjestom na kvalifikacijskom Challenger kupu osigurale VNL dogodine. No, tek smo na pola ljetnog plana rada, pred obje su selekcije sada kvalifikacije za Europsko prvenstvo dogodine, a djevojke će u rujnu još i na Svjetsko prvenstvo“.
Na kojem su ambicije…?
„Polako, kada dođe vrijeme za to, onda možemo o SP-u. Idemo uvijek korak po korak, iako, baš poput šahista, mi u Savezu razmišljamo nekoliko poteza unaprijed. Sada je prvo što želimo da se obje reprezentacije plasiraju dogodine na EP.“
Posložili ste Savez, od ‘sporta-slučaja’ postali sport sa sjajnom pričom, pogotovo među loptačkom obitelji.
„Posložili smo se, vjerovali smo da možemo napraviti iskorak, da se možemo, uvijek volim to istaknuti, vratiti na one puteve stare slave, kada se hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija, devedesetih, redovito s velikih natjecanja vraćala s medaljom. Bazu smo uvijek imali, igračica pogotovo, kod igrača je već druga priča, no to je i tema za neke druge razgovore, ali smo trebali bolju organizaciju. I posljednjih četiri godine smo i na tom planu uspjeli.“
Nevjerojatan podatak je da imate samo deset zaposlenika u HOS-u.
„Da, ali i to tek odnedavno, jer zapošljavamo, i to bivše igračice i igrače, tek kada se osjeti potreba za time. Naime, kako rastemo kao Savez tako se i naše aktivnosti povećavaju, a to sve treba logistički ispratiti, od svih mlađe dobnih selekcija i natjecanja u ligama, do seniorskih reprezentacija.“
Projekt sa stranim izbornicima, sada je više no očito, bila je dobra odluka.
„Napravili smo tu veliki iskorak, dobili na većoj profesionalnosti, i tu smo jako zadovoljni. Želja nam je da nam se i domaća struka izdigne na jedan viši nivo, i da prati europske i svjetske trendove, jer sve su te naše igračice i igrači proistekli iz domaćih klubova.“
Ne tribinama zadarske ljepotice ‘Kreše Ćosića’ na Višnjiku, bilo je za vidjeti i neke od naših najvećih igračica u povijesti, Irine Kirilove, Barbare Jelić, Mije Jerkov, Marije Anzulović…, kako sretne, sa širokim osmjehom, jednako emocionalno doživljavaju ovaj uspjeh hrvatske ženske odbojke.
„Sve su one, svaka u svoje vrijeme, utkale svoj doprinos u ovaj sadašnji uspjeh naše odbojke. Neke su još bile dio priče kada smo osvajali medalje, neke nažalost nisu, i to će mu uvijek biti žao jer smo i u ne tako dalekoj prošlosti imali sjajnih generacija koje nažalost nisu imale tu sreću da imaju iza sebe stabilan Savez i dobru logistiku. Ali, da nije bilo njih, propad hrvatske odbojke mogao je svojevremeno, nakon Olimpijskih igara u Sydneyu, biti veći, pa bi povratak među najbolje bio puno, puno teži. I zato im svima hvala, i zato je ovaj sadašnji uspjeh djelomično i njihov uspjeh“, na kraju će reći predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković.
