Novosti
Reprezentacija
Od 2017. godine i preuzimanja vodstva u Hrvatskoj odbojci, Predsjednik Ante Baković i direktorica Saveza, Valentina Bifflin imaju puno razloga za biti zadovoljni. Pet godina je prošlo od kad su došli na čelo organizacije koja je po drugi put bila na rubu propasti, a onda – preokret. Sanirali su financijske probleme, reorganizirali upravljanje, izradili razvojnu strategija, iz godine u godinu se u Hrvatskoj organiziraju međunarodna natjecanja, reprezentacije nižu uspjehe, odbojka je ponovno postala sport o kojem se priča, ali ni to nije sve. O aktualnim odbojkaškim pitanjima i planovima za budućnost razgovarali smo s direktoricom, Valentinom Bifflin.
Uspješna ili neuspješna sezona iza Hrvatskog odbojkaškog saveza?
Apsolutno uspješna, reći će direktorica HOS-a, Valentina Bifflin.
Iza nas je neviđeno teška I zahtjevna reprezentativna sezona. Kako sportski, tako I organizacijski. Ako govorimo o sportskim rezultatima, svi ciljevi planirani za 2022 godinu su realizirani. Novi izbornici seniorskih reprezentacija odlično su debitirali i postigli dobru sinergiju s ekipama. Muška seniorska reprezentacija osvojila je zlato na Mediteranskim igrama, broncu u Zlatnoj Europskoj ligi I kvalificirala se za nastup na Europskom prvenstvu 2023.godine. Ženska seniorska reprezentacija osvojila je treće mjesto u Zlatnoj europskoj ligi, kvalificirala se za nastup na Europskom prvenstvu 2023.godine, a spektakularnom pobjedom protiv Belgije u finalu FIVB Challenger kupa u Zadru, osvojila je plasman u prestižnu Ligu Nacija (VNL – Volleyball Nations League) 2023.godine. Dvije ženske mlađe dobne reprezentacije ostvarile su zapažene rezultate na Europskim prvenstvima – U17 u Češkoj, 9.mjesto i U19 u Makedoniji, 6.mjesto.
Ljeto je bilo doista dugo, s mnogo organizacijski zahtjevnih natjecanja, i to od Zadra, preko Varaždina do Osijeka, gdje ste promovirali reprezentativnu odbojku.
Organizacijski, iza nas su četiri turnira kvalifikacija za EP mlađih dobnih kategorija, u Zadru i Varaždinu, utakmice Zlatne Europske lige i Final Four Zlatne europske lige u Varaždinu, Challenger kup u Zadru i šest domaćih utakmica kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Osijeku. Vrhunsku odbojku smo promovirali diljem zemlje i omogućili svim navijačima da sudjeluju u uzbudljivim nastupima naših reprezentacija.
Strateški, sklopili smo partnerski sporazum sa svjetskom odbojkaškom federacijom, za intenziviranje razvoja i unapređenje kvalitete igrača mlađih dobnih kategorija, koji će omogućiti uvođenje novog pristupa u radu s mladim odbojkašicama i odbojkašima.
Puno je razloga da možemo biti zadovoljni.
Ipak, ne možemo se oteti dojmu upravo završenog nastupa ženske seniorske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Nakon 15 godina pružila nam se ova prilika, ali nije iskorištena – što se dogodilo?
Moramo razumjeti da je ženska seniorska reprezentacija ostvarila nastup na Svjetskom prvenstvu potpuno van planiranih aktivnosti za 2022.godinu, kao posljednje plasirana ekipa, nakon što je Rusija izgubila pravo nastupa.
Naravno da smo se nadali dobrim rezultatima i sad smo pomalo tužni, ali porazi su sastavni dio ovog posla i nad njima ne treba očajavati nego iz njih učiti.
Svaki neuspjeh ukazuje na propuste i nedostatke, kako u poslu, tako i na terenu. Sljedeće godine očekuju nas ozbiljne utakmice sa ekipama koje su na nivou poput ovog koji nas je dočekao u skupini Svjetskog prvenstva. Protivnici poput ovih nisu ni najmanje naivne ekipe. Govorimo o Poljskoj koja je 10. reprezentacija svijeta, Turskoj koja je 6., Dominikanskoj republici koja je 7., Tajlandu koji je 13. Naša reprezentacija u ovom sastavu nije nikad imala prilike igrati na ovom nivou i iako nam se možda čini neuspješnim ovaj nastup u Nizozemskoj i Poljskoj, ukazao nam je na nedostatke koje moramo riješiti prije nastupa u VNL-u sljedeće godine.
Tko je po Vašem mišljenju odgovoran za ovakav nastup?
Teško je gledati ekipu koja gubi, ali nema ovdje mjesta tražiti pojedinačne odgovornosti, jer su svi napravili sve. I Savez i izbornik i igračice su dali maksimum, svatko u svom segmentu. Moramo se jednostavno pomiriti da u ovom trenutku nismo spremni za ovaj nivo natjecanja. Što ne znači da nećemo biti. Treba izvući pouku, dići glavu i samo jako nastaviti dalje.
Niti jedan uspjeh ne dolazi preko noći, svaki je rezultat sustavnog planiranja i dugotrajnog rada. Trebamo biti strpljivi i ustrajni, nastaviti predano raditi i uspjeh će doći.
Kako komentirate hrvatsku trenersku struku, obzirom da znamo da se HOS već drugi puta odlučio angažirati strance u radu sa seniorskim reprezentacijama.
Nisam dovoljno kompetentna u području struke da bih se upuštala u analizu rada u domaćim klubovima. Ono što primjećujemo u posljednjih pet godina je porast broja licenciranih trenera, što daje za zaključiti da postoji interes za bavljenje trenerskim poslom. Ipak, pitanje je koliko je taj angažman u konačnici profesionalan u smislu daljnjeg razvoja i unapređenja vlastitih kompetencija trenera ako smo svjesni da malo tko može kvalitetno živjeti od prosječne trenerske plaće. Prije su to neki angažmani u smislu dodatnih poslova, pa su onda takvi i rezultati. Nema tu puno filozofije. A što se tiče odabira izbornika, presudan kriterij odabira nisu državljanstvo ili nacionalnost, već poznavanje moderne odbojke, kredibilitet postignutih rezultata i autoritet reprezentativcima koji igraju u ozbiljnim klubovima na nivou puno višem od domaćeg. Svjedoci smo i sami ovo ljeto bili nivoa igre u okviru Zlatne europske lige, kvalifikacija za EP, svjetskog Challenger kupa i onda Svjetskog prvenstva – sve bi trebalo biti isto, a kao da gledate četiri različita sporta. Naravno da mi u Hrvatskoj nakon izgubljene utakmice odjednom imamo četiri milijuna trenera koji bi sigurno dobili utakmicu, jer najbolje znaju što je trebalo napraviti, ali nije to baš tako. Kada pogledate strukturu izbornika u najjačim reprezentacijama svijeta, malo tko ima domaćeg izbornika i tu nema ništa čudno. Bilo bi lijepo kada bi u Hrvatskoj imali trenera koji bi pokazali interes za dodatnim usavršavanjem, pa da i naši domaći klubovi zaigraju ozbiljna natjecanja na međunarodnoj sceni. To bi svima donijelo i te kako potrebno iskustvo i znanje, a i pripremilo domaće reprezentativce za sportske nastupe tijekom ljeta.
Znači, Savez i dalje nastavlja uzlaznim putem
Naravno. Nema odmora. Ove smo godine kroz rebalans proračuna dobili dodatna financijska sredstva kojima možemo pomoći rad domaćih klubova. Uvijek naglašavamo kako je baza najvažnija, ali do sada to nismo mogli pokazati i u praksi. Sada su nam konačno na raspolaganju sredstva kojima možemo utjecati na unapređenje kvalitete rada u bazi. Odbojku ćemo podići na ozbiljnu razinu. Puno je planova i kao i do sada, korak po korak, sve ćemo ih realizirati.
Prate li institucije, lokalne zajednice, sponzori, HOO potrebe Saveza i koji je „recept“ za uspješno poslovanje HOS-a?
Državni proračun na svim razinama (bilo lokalnoj, putem Ministarstva turizma i sporta ili HOO-a) prati sport u okviru svojih mogućnosti. Naravno da ukoliko želimo ići u korak s međunarodnim konkurentima, u svim sportovima, ta izdvajanja je potrebno povećati. Kada govorimo o iznosu financiranja, veći problem od nedovoljnog iznosa proračunskih sredstava vidim u nezainteresiranosti komercijalnog sektora za ozbiljnije ulaganje u sport. Nama je konkretno, jedan ozbiljan sponzor, uključivanje u EU projektno financiranje i pažljivo financijsko poslovanje omogućilo da u proteklih 5 godina proračun Saveza povećamo pet puta. To daje za zaključiti da bi sinergija komercijalnog i sportskog sektora uvelike pomogla rješenje problema financiranja sporta. Ipak, svi mi sportski djelatnici trebamo osvijestiti suvremeno poslovanje, u kojem više ne postoji „nešto za ništa“. U današnje je vrijeme sve više prisutan trend projektnog financiranja, putem kojeg se otvaraju vrata dodatnim sredstvima, no ovaj način zahtjeva puno više rada i pristup poslovanju gotovo identičan kao u realnom sektoru. Osobno ne volim kada se novac potencira kao ključan problem hrvatskog sporta. Naravno da novca nikad nije dosta, posebno kod nas, ekipnih sportova, ali puno je pomaka moguće napraviti uz minimalna ili gotovo nikakva ulaganja, jer nedostatak entuzijazma neće nadomjestiti nikakav novac. Jedan od ključnih čimbenika našeg uspjeha je i upravo činjenica da u uredu HOS-a rade ljudi kojima ništa nije teško, koji daju i svoje znanje i ljubav i svoje slobodno vrijeme potrebama sporta. Bez toga, nema napretka, jer uspjeh nikada nije rezultat rada samo jedne osobe. Sve što smo postigli ne bismo postigli bez naših vrijednih zaposlenika i njihovog predanog rada kako u uredu tako i van njega.
Šest mjeseci ste već na čelu srednjeeuropske odbojkaške zonalne asocijacije – MEVZA-e; koliko je to dobro za našu odbojku i vidite li neki konkretni pozitivni pomak za našu odbojku u tom smislu?
MEVZA je organizacija koja uključuje osam zemalja – Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Slovačku, Češku, Izrael, Cipar i – Hrvatsku. Kao Predsjednici, osnovna mi je zadaća jednako voditi računa o svima i ne biti pristrana, pa u tom smislu svi imaju i ostvaruju jednaka prava. Ipak, MEVZA je jako zanimljivo okruženje za naše klubove, reprezentacije mlađih dobnih uzrasta i programe odbojke na pijesku, jer pruža razvojnu platformu koja izlazi iz nacionalnog okruženja, pruža vrlo kompetitivna natjecanja a opet s druge strane nije prezahtjevna.
Stručni tajnik HOS-a, Frane Žanić, ujedno je i sportski direktor u MEVZI, koji puno bolje od mene razumije sustave natjecanja i potrebe sporta, pa smo od ove sezone uveli potpuno novi koncept natjecanja MEVZA klupske lige, koja će se igrati turnirskim sistemom. Umjesto utakmica kod kuće i u gostima, klubovi će igrati turnire s po tri ili četiri utakmice u seriji, čime smo smanjili troškove sudjelovanja i pojednostavnili putovanja klubovima s jedne strane, a s druge strane dali mogućnost bolje marketinške i promocijske iskoristivosti natjecanja. U pripremi su i dva nova projekta, koji će pilotirati nova natjecanja na nivou Europe, ali o tome možemo nakon što koncept zaživi. Obzirom da u zemljama članicama MEVZA-e situacija nije puno drugačija nego u Hrvatskoj, sve što radimo u MEVZI radimo na temelju vlastitih iskustava i potreba, a na dobrobit razvoja odbojke, pa će u tom smislu i za naše klubove i mlade sportaše biti puno prostora za napredak.
Objavljeno u Jutarnjem listu
