Novosti
Reprezentacija
Ivan Zeljković, 30-godišnji 186 cm visoki primač-pucač hrvatske odbojkaške reprezentacije, ove je sezone član jednog od najpoznatijih njemačkih klubova, Friedrichsafena, kluba koji će 14. studenoga u Domu odbojke Bojan Stranić odmjeriti snage s Mladosti u okviru prvog susreta šesnaestine finala Kupa CEV. A Zeljković je tri sezone odradio baš u Mladosti, prije odlaska u inozemstvo.
„Baš se veselim tom susretu, otkako sam došao u Njemačku i vidio kako se kreće situacija s euro-kupovima nekako mi se činilo da bih mogao u Zagreb. I poklopilo se, super, baš sam sretan što ću ponovno doma, što ću vidjeti svoje prijatelje”, kaže Ivan, koji je odlično započeo sezonu u njemačkom prvoligašu, koji je trenutno na četvrtom mjestu nakon sedam odigranih kola.
„Dobro je, zadovoljni smo, nakon što smo izgubili od vodećeg favoriziranog Berlina, te trećeplasiranog Giesena, što si ipak nismo smjeli dozvoliti, sve smo ostale susrete dobili, tako da ide sve nekako po planu. „
No, i Ivanu ide dobro, u posljednjem susretu prošlog vikenda u pobjedi 3:0 protiv Durena iz sredine tablice naš je iskusni reprezentativac bio i MVP susreta.
„Igram dosta, i zadovoljan sam. Nova je sredina, no brzo sam se priviknuo. Internacionalna smo momčad, ima nas od svukuda. U odnosu na Francusku, u odnosu na Saint Nazaire u kojem sam igrao lani, ovdje je ipak lakše, jer tamo je svaka utakmica stresna, ovdje ipak nije tako, može se i odmoriti u nekim susretima, imamo dovoljno široku klupu za to.”
Što očekujete od utakmice protiv Mladosti, da li se već u klubu pripremate na to gostovanje?
„Zapravo i ne, još je to daleko, imamo pred sobom još domaće obveze. No, bilo je nekih upita sa strane kada smo izvukli Mladost, ali više onako, interesa oko kluba, nekih igrača… Uzgred, u Friedrichsafenu su nekada igrali i Toni Kovačević, danas pomoćni trener Mladostaša, te njegov kum Zelić, i ovdje ih se s poštovanjem sjećaju.”
Kako ste se snašli izvan ‘posla’?
„Uobičajeno, život profesionalnog sportaša: kuća, dvorana, teretana, pa putovanje, i tako redom. Ima nas s raznih strana, no u početku mi je pomoglo što je tehičar Srbin, Aleksa Batak, i direktor kluba također, tako da smo se lako sporazumjeli. Njemački jezik ne znam, ali čini mi se da i neće biti toliko potreban, baš zbog internacionalnog dijela momčadi, tako da se sporazumijevamo na engleskom. A što se života izvan odbojke tiče, nisam puno vidio do sada, a kako dolazi zima, niti neću izgleda, jer kako smo kraj jezera magle su vrlo česte ovdje”, našalio se na kraju naš reprezentativni internacionalac s kojim ovog puta nismo porazgovarali o našoj nacionalnoj selekciji jer je klupska sezona tek počela, i o svibnju mjesecu još nitko ne razmišlja…
